Preživeo je tri rata, dočekao je 103 godine, a evo gde leži tajna ovog ratnog veterana i kako izgledaju njegovi dani (nisu penzionerski - on i dalje radi!).
Fjodor svoj dan započinje čitajući novosti iz celog sveta. Pamćenje mu je savršeno i celog svog života seća se perfektno. Živi sam u svom stanu, a jedina pomoć koju prihvata je da mu komšinica sprema večeru.
"Racionalni način života vam je odgovor. Ja nikada nisam pio niti pušio", tvrdi vremešni deka, prenosi Stil kurir. U životu je, kaže, bio okružen mnoštvom alkohola, ali nikada nije dopustio da ga on zavede.
Na ratištu je lečio mnoge ranjene vojnike, a u takvim okolnostima je svakom ranjeniku bilo dozvoljeno 50 ml votke, kako bi lakše podneo bolove. Sav taj alkohol davan je doktoru Polivnikovu, ali nikada nije bio zainteresovan ni da proba votku. Kod kuće ima mnoštvo boca najrazličitijih pića koje je tokom života dobijao na poklon, i sve su i dalje neotvorene, stoje u kolekciji.
Fjodor Polivnikov svedok je tri rata - Zimskom ratu (Sovjetski savez-Finska), Velikom otadžbinskom ratu (Sovjetski savez - Nacistička nemačka) i Japanskom ratu. On je gotovo jedini preživeli iz Zimskog rata.
Kaže da je Veliki otadžbinski rat jedan od najvažnijih i najkompleksnijih momenata u njegovom životu, jer je tada gotovo bio na ivici smrti.
Prilikom jednog od bombaških napada, nije imao vremena da pronađe siguran zaklon i ostao je pod ruševinama jedne kuće. Ležao je tamo 24 sata, dok ga na kraju nisu pronašli i izvukli. Nije mogao da priča, zbog velikog šoka koji je pretrpeo. Međutim, odbio je da ga prebace u medicinski bataljon na lečenje. Insistirao je da mu povrede same zacele, i tako je na kraju i bilo.
Fedor Polivnikov u životu sebe uopšte nije štedeo. Danju je učio, a noću radio. Tih godina puno puta je gladovao, zajedno sa ostalima u sličnoj situaciji. Jeo je porciju od 125 grama hleba za ceo dan.
"Delio smo to parče na tri jednaka dela. Jeo sam striktno u određeno vreme, jer ako pojedete sve odjednom, naredna 23 sata bićete jako gladni. Naravno, bilo je teško izdržati, naročito jer to nije bio mirisni, vruć hleb iz pekare, već nešto mnogo gore", prisetio se ratni veteran, koji može da se pohvali da tokom višedecenijske službe na ratištu i van njega nikada nije dobio ni običnu prehladu.
Veruje da je to zato što se tada niko nije opterećivao stvarima kojima se danas opeterećujemo i svakodnevno brinemo.
"Ishrana je bila skromna, ali dovoljna, od nje niste mogli da dobijete holesterol i ostalo što narušava zdravlje. Poenta je bila biti srećan i sa to malo što imaš, i to te čini zdravim iznutra."
"Uvek sam voleo život. Voleo sam ljude. Sve me je to činilo srećnim. Ja sam stvarno živeo jedan srećan život", podelio je svoje iskustvo ovaj 103-godišnjak.
Srećnim i zdravim ga je činila i ljubav supruge Marije Stepanovne, s kojom je bio u braku punih 50 godina. Rodila mu je dva sina, koji su Fedoru sada glavni izvor sreće od kako je Marija preminula 2006. godine.
Ovaj lekar veruje da je jedna od osnova njegove dugovečnosti i ljubav prema znanju. Učenjem je očuvao mozak, kako kaže "u treningu". Nakon doktorata na odseku vojne medicine, upisao je i Filozofski fakultet i takođe zabeležio briljantne rezultate.