Artur Šopenhauer (1788-1860) bio je nemački filozof idealista, klasični predstavnik pesimizma. Tvorac voluntarizma po kojem je volja osnova svega, suština sveta koji je samo predstava. Volja je večito nezadovoljena i zato je život beskrajna patnja, a ovaj svet najgori mogući svet.
Njegovu duboko pesimističnu filozofiju prihvatila je generacija razočarana neuspehom nacionalnih pokreta 1848. u Evropi, u filozofiji i književnosti našla odraz u delima Fridriha Ničea i Tomasa Mana. A evo šta je rekao ovaj veliki filozof.
- U svetu uglavnom caruje zlo, a glavnu reč ima glupost.
- Da je čovečanstvo oduvek bilo razumno, istorija ne bi bila dugačka hronika gluposti i zločina.
- Teško je pronaći sreću u sebi samom, ali je nemoguće naći je na nakom drugom mestu.
- Ono što nas najneposrednije usrećuje jeste vedrina uma. Ova osobina je sama sebi nagrada. Zato bi razvijanje vedrine u sebi valjalo staviti ispred svih težnji!
- Bogatstvo je nalik na morsku vodu - što je više pijemo, to smo žedniji.
- Ljude u društvo tera unutrašnja praznina i dosada. Ako osete da su nam potrebni, ljudi postaju obesni i arogantni.
- Dva neprijatelja ljudske sreće su bol i dosada.
- Ko je pametan, taj će u razgovoru manje misliti na ono o čemu govori, a više na onoga sa kim razgovara. Ako tako bude činio, može biti uveren da neće reći ništa zbog čega bi se kasnije mogao kajati.
- Zdravlje nadmašuje sva moguća dobra tako znatno da je zdrav prosjak sretniji od bolesnog kralja.
- Mladima bi glavni predmet učenja morao biti taj da nauče podnositi samoću: ona je naime izvor sreće i duševnog mira.
- Verovanje i znanje odnosi se jedno prema drugome kao ptice na vagi: koliko se jedna spusti, toliko se druga digne.
- Malo ima stvari koje će ljude više odobrovoljiti nego kad im ispričamo veliku nesreću koja nas nedavno snašla.
- Duvamo balone od sapunice što duže možemo i što veće možemo, iako dobro znamo da će pući.
- On je vrlo nedruštven, to gotovo već znači da je on čovek velikih sposobnosti.