Print this page

Dr Gabor Mate, ekspert za bolesti zavisnosti: Digitalni uređaji za decu su dobri isto koliko i alkohol

Dr Gabor Mate, kanadski lekar i stručnjak za bolesti zavisnosti, daje detaljno objašnjenje koliko i zašto je opasna zavisnost od elektronskih uređaja.

0 comment
Foto: Profimedia Foto: Profimedia

Priredila: Maria Milojković

Dr Gabor Mate, stručnjak za zavisnost i autor bestselera, poznat je po radu na očuvanju mentalnog zdravlja sa pacijentima koji zloupotrebljavaju narkotike u centru Vankuvera.Njemu je 2018. godine za njegov rad dodeljen Kanadski red, najveća građanska počast ove zemlje.

Pored toga, dr Mate ima veliko iskustvo u porodičnoj terapiji, a posebna oblast njegovog interesovanja su mu dečiji razvoj i trauma. Pored toga, on istražuje i njihov potencijalni uticaj na fizičko i mentalno zdravlje, što uključuje i ADHD, autoimune bolesti, rak, bolesti zavisnosti i tome slično. 

   

“S obzirom na to da vršnjačka grupa ima veliki uticaj na ponašanje deteta, čak i ako ono u kući ne dolazi u susret sa društvenim mrežama i igricama, vremenom će razviti interesovanje za njih. Zbog toga roditelji treba da budu veoma pažljivi.” – kaže dr Mate, a prenosi Zelena učionica. 

U svojoj knjizi „Prigrlite  svoju decu“ dr Gabor govori i o digitalnim medijima i tome koliko lako oni dovode do zavisnosti kod mladih jer se mlad mozak još uvek razvija i izuzetno je podložan toj vrsti uticaja. 

Kao primer zašto ne treba da izlagati decu elektronskim uređajima on navodi da izvršni direktori iz Silikonske doline, koji su očigledno svesni svih problema koji oni nose sa sobom, zabranjuju dadiljama da njihovoj deci daju elektronske uređaje.

“Ekrani deluju hipnotišuće i stimulišu zavisničko ponašanje. Vi kada detetu date pristup ekranu svakog dana, ono polako postaje zavisno. I onda, kada mu to oduzmete, nastaje tipično zavisničko ponašanje – bes, ljutnja, protest. Baš kao kada bilo kom zavisniku oduzmete njegov predmet zavisnosti. Ovde govorimo o deci uzrasta 2, 3, 4 godine. Deca razvijaju neku vrstu naklonosti prema uređaju. Dakle, šta želim da kažem – digitalni mediji su dobra stvar, ali isto tako je i seks dobra stvar, pa ga ne predstavljamo petogodišnjacima jer nisu spremni za to. Digitalne medije dajete deci onda kada su spremni da ih koriste za ono što im je zaista potrebno, a ne za ispunjavanje emotivnih potreba, što je slučaj s malom decom koja nedostatak pažnje zamenjuju ekranima.

Onda kada ekrane počnu da koriste za komunikaciju i potragu za informacijama, kada su emotivno sazreli, tada je trenutak da im omogućite kontrolisan pristup digitalnim medijima. Pre toga, dok su deca još nedovoljno zrela, a njihove potrebe za emotivnom bliskošću nisu još potpuno ispunjene, oni će za to koristiti digitalne uređaje. I šta se onda dešava na Fejzbuku? Deca imaju “prijatelje” i međusobno se “lajkuju”. Sve su to neke funkcije emocionalnog povezivanja koje deca koriste da ispune svoju potrebu za bliskošću onda kada im ona nedostaje u realnom životu.” – iskren je dr Mate.

On još kaže da prijatelji na Fejzbuku nisu pravi prijatelji, kao što ni lajkovi nisu pravi lajkovi. Jer, na društvenim mrežama i deca i odrasli prezentuju onaj mali deo sebe koji žele da predstave. Niko od nas na društvenim mrežama nije u potpunosti to što jeste. I u trci za “sviđanjima” kako će deca naučiti da treba da pronađu prijatelje koji će ih voleti zbog onoga što zaista jesu, a ne zbog onog malog dela sebe koji su prikazali, pita se dr Mate.

  

Ekrani utiču na razvoj mozga. Što više vremena dete provodi pred ekranom, sve više se crpe njegovi receptori za dopamin. Oni utiču na incentivnu motivaciju, pa time i na zavisničko ponašanje.” – objašnjava dr Mate. 

Digitalni mediji su stvoreni da bi olakšali dobijanje informacija i da bi se održavala komunikacija. Kada ih koriste deca, čitava stvar se okreće naopačke i postaje potpuno nakaradna. 

Društveni mediji u tim situacijama postaju suprotno od pravog kontakta među ljudima. Naravno, ako imate roditelje stotinama ili hiljadama kilometara daleko, sigurno da ćete svoju decu staviti pred računar i uključiti skajp da bi oni mogli da vide jedni druge, to je način na koji nam digitalni mediji zaista pomažu. 

  

“Zbog toga roditelji moraju da nastave da kontrolišu šta i koliko njihova deca koriste. Uzrast kada dozvoljavate detetu da slobodno koristi elektronske uređaje je relativan, jer deca sazrevaju u različito vreme.” – objašnjava dr Mate.

On pojašnjava da je uzrast od 10 godina, kada neki roditelji deci daju ajpedovi, neadekvatan, jer se ajpedova svrha vrlo brzo tada menja i oni ga ne koriste za edukaciju, već za društvene medije.

Dr Gabor tvrdi da elektronski uređaji ne treba da se koriste u edukaciji zato što se pravo podučavanje odvija kroz lični kontakt i lično angažovanje.

“Pravo učenje odvija se kroz lični kontakt, kroz obraćanje detetu, buđenje njegovog uma. Nastavnik je taj koji treba da pobudi detetovu radoznalost i on ima sposobnost da se detetu predstavi kompleksne ideje. Takođe, sa nastavnikom dete kreira realan odnos, što elektronske mašine ne mogu da zamene već samo da simuliraju. Da se ja pitam uveo bih kompjutere u nastavu tek u srednjoj školi. Brzo bi to klinci savladali.”

Dr Mate ne precizira koja je to starosna dob kada roditelji mogu da prepuste elektronske uređaje detetu jer smatra da je to individualno, dr Gabor savetuje da čak i škola daje deci na korišćenje kompjutere tek sa nekih 16 – 17 godina. 

On smatra da deca treba da rade matematiku pišući, da pokušaju da definišu svoje obrazovne ciljeve, da idu u biblioteku, čitaju knjige i istražuju, da nauče da nešto traže. I tek kada prikupe sav materijal, da im se onda da alat kojim će lakše da urade projekat. 

Dr Gabor tvrdi da digitalni mediji sputavaju normalan razvoj koji pomaže detetu da postane autonomno radoznalo biće koje je obrazovano i sposobno da samo sebe motiviše.

„Sigurno ste milion puta videli roditelja koji gura dete u kolicima i u drugoj ruci drži mobilni telefon. Šta je poruka koju roditelji tako šalju svojoj deci? Očigledno, svi znamo odgovor na to pitanje – da ona nisu dovoljno važna.”