Print this page

Na Balkanu otkriveni tragovi cunamija od udara asteroida koji je "pokosio" dinosauruse

Na Hvaru su otkriveni jedinstveni tragovi kataklizmičkog cunamija koji je pre 66 miliona godina izazvan udarom asteroida odgovornog za izumiranje dinosaura, početak vladavine sisara i razvoj čoveka

0 comment
Zemljotres posle udara dostigao je jačinu između 10 i 11 po Rihteru | Foto: Youtube, Discovery dinosaurs Zemljotres posle udara dostigao je jačinu između 10 i 11 po Rihteru | Foto: Youtube, Discovery dinosaurs

Na Hvaru su otkriveni jedinstveni tragovi kataklizmičkog cunamija koji je pre 66 miliona godina izazvan udarom asteroida odgovornog za izumiranje dinosaura, početak vladavine sisara i razvoj čoveka, pokazalo je novo istraživanje međunarodne grupe naučnika koju je predvodio Hrvatski geološki institut.

Naučnici se danas slažu da je u području Jukatana, odnosno Meksičkog zaliva pre 66 miliona godina udario veliki asteroid. To potvrđuje i postojanje samog kratera, ali i nekoliko desetina lokaliteta oko njega i u svetu u kojima su pronađene dubokovodne naslage koje sadrže specifične čestice nastale u eksploziji, a koje su se rasprostrle po celoj planeti. Udar asteroida izazvao je katastrofalan potres koji je pokrenuo urušavanje američkih obala, a time i golemi cunami koji je potom udario u evropski i afrički kontinent.

- Posebnost hvarskog otkrića je u tome što je to prvi trag cunamija pronađen u plitkovodnim naslagama jedne od tada brojnih tropskih karbonatnih platformi, ali i prvi pronađen na području nekadašnjeg okeana Tetisa - objasnio je geolog, dr Tvrtko Korbar, koji je vodio ovo istraživanje.

Istraživanje je objavljeno u časopisu "Bulletin" Američkog geološkog društva.

- Cunami je izazvan urušavanjem rubova kontinenta na području Meksičkog zaliva i Severne Amerike. Veoma je verovatno da je na svom putu ostavio mnogo nereda. No njegovi tragovi u plitkovodnim naslagama vrlo su retki. Postoji nekoliko lokaliteta u okolini Meksičkog zaliva za koje je dokazano da su posledica cunamija izazvanog udarom asteroida. Osim što su u takvoj blizini udarnog kratera očekivane, sve te naslage su dubokovodne, istaložene na dubinama između 100 i 3.000 metara. Takve naslage se lakše očuvaju jer ih odmah prekrivaju mlađe. Naše otkriće je prvo u plitkom moru, ali i prvo na tako velikoj udaljenosti od mesta udara. Na području Jadrana i današnjih Dinarskih planina u to vreme je, na granici krede i paleogena, postojala plitkovodna tropska platforma, gotovo identična današnjim Bahamima. Udar asteroida obeležio je kraj mezozoika, doba gmizavaca, odnosno početak kenozoika, doba sisara, a uz njega su vezane drastične promene klime na Zemlji. Istrebljeni su do tada najopasniji predatori, dinosauri, što je omogućilo razvoj sisara, pa tako i ljudske vrste - objasnio je Korbar.

Kako je cunami od Meksičkog zaliva došao do Jadrana?

Poznato je da se Afrička kontinentalna ploča zadnjih 50-ak miliona godina približavala Evropi. U tom procesu došlo je do kolizije u kojoj su uzdignuti brojni planinski lanci alpskog sistema, Alpi, Apenini, Dinarske planine itd. Na mestu današnjeg Mediterana pre 66 miliona godina postojao je nešto širi okean Tetis. Jadranska karbonatna platforma u to je vreme bila smeštena unutar Tetisa. Drevni, paleo-Gibraltar bio je mnogo širi nego danas, najmanje 400 km, i imao je vezu s Atlantskim okeanom, pa je put za cunami bio širom otvoren.

-Jedna od funkcija ovog rada jeste da upućuje na to da je Gibraltarski prolaz bio puno širi, tako da je kroz njega mogao da prođe transatlantski cunami. On je do evropskih i afričkih obala stigao za pet do sedam sati. U to vreme nije bilo Apeninskog poluostrva, a Sardinija i Korzika bile su smeštene severnije, u područu današnje Provanse. Paleogeografija je bila potpuno drugačija pa se pretpostavlja da je cunami bez prepreka prošao zapadnim delovima Tetisa. Verovatno zadnja značajnija prepreka na koju je naišao bila je Jadranska karbonatna platforma, na kojoj se razbio i ostavio tragove u sedimentima - mulju i pesku - koji su kasnije postali deo karbonatnih stena - rekao je geolog.

Naslage pronađene na Hvaru nazivaju se cunamit, a čine ih uglavnom karbonatne sedimentne stene nastale komadanjem starijih naslaga koje je pokidao cunami na svom rušilačkom putu preko plitke zaravnjene platforme. U sedimentnim stenama nalaze se i mali fragmenti, odnosno komadići pretaloženi iz dubljih područja ivica platforme, koje je s dubina većih od 100 metara podigao cunami.

- Kada je udario u tadašnji zaliv smešten zapadno od ostrva Visa, on se kanalizovao i zbog toga uzdigao do visina većih od 30 metara, a moguće i do 100 metara. Konačno je udario u karbonatne naslage pa se sediment iz dubina pomešao s plitkovodnim. Naš tim je našao velike fragmente, veće od pola metra, pomešane s dubokovodnim materijalima, odnosno muljem. To je pokazalo da je cunami bio vrlo moćan, a budući da je njegova starost procenjena na oko 66 miliona godina, zaključili smo da je povezan s udarom asteroida u području Jukatana', objasnio je Korbar.

Cunami je nastao u moćnom zemljotresu

Cunami nije bio direktna posledica udara asteroida, već katastrofalnog zemljotresa koji je bio jačine između 10 i 11 po Rihteru. Čisto poređenja radi, najsnažniji nedavni cunami u Japanu 2011. izazvao je potres jačine oko devet. Dakle, zemljotres iz vremena dinosaura bio je čak za sva stepena jači od japanskog. Oznake za jačine zemljotresa ne rastu srazmerno s brojkama - npr. potres jačine 4,0 prema Rihterovoj lestvici ima 100 puta veću amplitudu i 1.000 puta veću energiju od potresa koji iznosi 2,0 stepena. Drevni zemljotres snage 11 uzrokovao je urušavanje između 50 i 150 tisuća kubnih kilometara materijala s ivica američkog kontinenta u duboki Atlantski okean. To urušavanje pokrenulo je cunami koji je došao čak do područja današnjeg Hvara.

Razmera ovog urušavanja dobro ilustruje činjenica da je kolaps vulkanskog ostrva La Palma u Kanarskim ostrvima (blizu severne Afrike) prije 500.000 godina izazvao cunami duž obala severne Amerike visine 30-ak metara. Tada je urušeno 'samo' oko 500 kubnih kilometara materijala.

Tragovi na Hvaru, veruje Korbar, mogli bi se pretvoriti u turističku atrakciju. Ali neupućeni prolaznici takve detalje teško mogu da zapaziti, pa bi u lepoj uvali Majerovica bilo korisno da se uredi lokalitet i napraviti informativnu ploča kako bi turisti znali šta gledaju.

U ovom istraživanju učestvovalo je više hrvatskih naučnika, među kojima su Vlasta Premec Fućek i Ladislav Fuček, stručnjaci za planktonske mikrofosile, na temelju kojih je određena starost naslaga. Jedan od autora bio je i talijanski naučnik Alesandro Montanari, porklom s Hvara, jedan od ključnih istraživača koji su otkrili sam udar asteroida u području Jukatana.

(Izvor: Blic.rs)