Print this page

To što imam 90 godina, ne znači da sam spremna za smrt: Dok god uživam u životu, niko nema pravo da me otpiše!

Izraelska umetnica Varda Yoran ogorčena je time što se stariji ljudi "puštaju" da umru od korona virusa

0 comment
Foto:tribecacare.com/Ilustracija Foto:tribecacare.com/Ilustracija

Iako imam 90 godina i dalje sve kapiram, čitam, pišem eseje, govorim pet jezika, koristim elektronsku poštu za komunikaciju sa porodicom, prijateljima u Finskoj, Kini, Norveškoj, Engleskoj, Izraelu, Rusiju, Tajlandu i širom Amerike.

Pohađam časove i organizujem filozovski klub putem Zoom-a gde raspravljamo o etici, opraštanju, ljutnji, kreativnosti i raznim drugim temama.

Pandemija korona virusa promenila je sve moje navike. Zbog brige za mene, kćerka me dovela kod sebe u stan. Sada sam izolovana u sobi, jedino društvo mi je kćerka koja po ceo dan oko mene hoda sa maskom i rukavicama.

   

Tokom ovog mog dugog života, videla sam svašata, ali ovako nešto nikad. Ko zna u kom smeru će nas odvesti promene koje dolaze.

Ono što sam do sada videla je da je kriza pokazala najbolje u dobrim ljudima i najgore u lošim ljudima.

Ono što je sada pozitivno je velika želja i volja da se nešto posadi, i ogromna empatija i želja da se svet vrati na pravi put.

Mnogi me zovu sa nekom pričom poput: "Ako umreš od korona virusa, bar si živela punim plućim!" 

Da, jesam.

Rođena sam u Kini u jevrejskoj porodicu koja je napustila Rusiju posle Prvog svetskog rata. Prvih 20 godina živela sam u Kini, preživela okupaciju tokom Drugog svetskog rata.

Zatim sam 30 godina živela u  Izraelu. Učila sam herbejski decu jevrejskih migranata, služila sam u vazduhoplovstvu kao grafički umetnik.

Udala sam se i rodila dve kćerke. Konačno sam 1979. godine došla u SAD. Imala sam 50 godina i nisam bila svesna da će to biti početak mog umetničkog razvoja.

   

Kako sam napunila 60 godina, stvorila sam pet velikih skluptura na otvorenom koje su izložene u Izraelu.

U sedamdesetoj sam počela da radim kao pisac na memoaru mog muža. Prošle godine, sa 89. godina objavila sam svoju drugu knjigu. Još imam mnogo toga da uradim.

Nisam za jednokratnu upotrebu i tužna sam što ljudi misle da starost određuje da li je ljudski život vredan spasavanja. Mogu vam reći ja želim da vidim još mnogo toga u životu.

Želim da doživim da moj unuk postane otac, da unuka maturira, želim da opet vidim Izrael. To što imam 90 godina ne znači a nemam elana za život.

Naši životi, naši snovi, naša produktivnost se ne završava kada navršimo 65 godina, doba za koje je društvo odlučilo da je "dovoljno staro". Stariji građani mogu biti produktivni i doprineti svetu donoseći svoje iskustvo.

Mislim da nije na nama da odlučimo da li je život određene osobe vredan. Imam 90 godina i čekam da se karantin završi. Sve dok sam i dalje kreativna i okružena ljubavlju prema porodici i prijateljima, dok god uživam u životu, niko nema pravo da me otpiše.

Autor: Varda Yoran