Print this page

Gordana iz Pirota je sa 49 godina postala MAMA: "Pregledi, vreme teče, NIŠTA SE NE DOGAĐA, a onda ČUDO"

Sreća koju je Gordana doživela u 49. godini

0 comment
Foto: Privatna arhiva Foto: Privatna arhiva

Ko je i sam imao isto iskustvo, razumeće kroz kakve muke prolaze parovi koji ne mogu lako da postanu roditelji. Pregledi, vreme teče, a ništa se ne događa.

A kad se odlučite za vantelesnu i uspe iz prve, e to je sreća, koju je Gordana doživela u 49. godini, piše Blic Žena.

Nekada su nam potrebne godine kako bi nam se ostvario san da postanemo majke. Kada to ne ide prirodnim putem, vantelesna oplodnja je jedan od načina da se to dogodi. Nije to lak put. Treba puno snage, odlučnosti i rešenosti da se uspe, ali je sreća koju svaka žena doživi kada rodi dete najveća nagrada.

Taj put, dugačak i težak, prešla je i Gordana iz Pirota. Srećom, ostvarila je svoj san i u 49. godini života postala majka prelepe devojčice Marije. Posle brojnih pregleda, ispitivanja, odlazaka kod lekara, pokušaja da zatrudni prirodnim putem odlučila se za vantelesnu oplodnju kad je shvatila da nema više vremena. I – posle prvog pokušaja je uspela.

 

Čvrsto je verovala

Gordana je završila Višu tekstilnu školu za modelara konstruktora. Donedavno je radila u struci, u fabrici u svom rodnom Pirotu, dok se fabrika nije zatvorila. Njen suprug Boban (53) radi kao asistent za kvalitet guma u drugoj gradskoj fabrici. Upoznali su se preko prijatelja i posle šest meseci venčali. Od samog početka bili su saglasni u jednom – da žele dete.

– Kada se posle izvesnog vremena ništa nije događalo, počela sam da obilazim lekare. Svi rezultati, i moji i Bobanovi, bili su dobri. Redovno sam pratila hormonski status, koristila preporučene čajeve – priseća se.

Posle šest-sedam godina braka polako je počela da gubi nadu da će moći da zatrudni prirodnim putem. Iako su im lekari i dalje govorili da je sa njima sve u redu, bila je svesna da vreme ne radi za njih, da se svakim danom smanjuje broj jajnih ćelija, kao i spermatozoida.

– Dosta vremena sam izgubila i zbog porodične situacije. Naime, mama mi se teško razbolela od kancera, sva briga je pala na mene, jer moja sestra živi u inostranstvu. Pet godina sam provela negujući majku, koja je na kraju preminula – kaže nam.

Posle toliko vremena suprug Boban je već izgubio nadu, dok je Gordana bila odlučna u želji da dobije dete i nada je nikad nije napuštala. Nije se mirila sa činjenicom da neće biti majka, nije razmišljala o usvajanju. Verovala je da će uspeti. Zato je odlučila da pokuša sa vantelesnom oplodnjom. Kako kod nas za žene starije od četrdeset godina tad nije bilo besplatne intervencije, posle dugog razmišljanja odlučila je da to uradi na klinici u Skoplju.

– Svaka vantelesna oplodnja je rizik. Posle intervencije rekli su mi da su šanse za uspeh 75%. Bila sam svesna da nemam puno vremena, ali sam bila mirna i rešena da uspem – priznaje.

U sedmom mesecu počele komplikacije

Posle duge strepnje i neizvesnosti desilo se ono na šta je čekala godinama. Test je pokazao dobar rezultat! Uspelo im je iz prve. Gordana i Boban su bili van sebe od sreće. Iskustvo kroz koje su prošli mnoge parove rastavi, a njih je još više zbližilo.

Isto tako su bili svesni i da ih čeka devet meseci borbe da sve prođe kako treba.

 

– Do sedmog meseca osećala sam se potpuno normalno i dobro. U sedmom mesecu su se javili problemi. Bila sam svesna da uz vantelesnu idu rizici, meni se desilo to da je organizam zadržavao vodu i samim tim mi je dizao pritisak. Plod sam nosila vrlo nisko. Svaka nedelja, svaki dan koji je prošao bio je značajan da se ne porodim kako bi plod bio što zreliji. U osmom mesecu trudnoće pritisak mi je bio toliko visok da sam bila životno ugrožena. Morali su da me porode carskim rezom. Beba je došla na svet 29. avgusta, živa i zdrava – priča u dahu.

Foto: Privatna arhiva

Brinula sam se za bebu

Kako je njihova porodična slava 28. avgusta, Velika Gospojina, beba je dobila ime Marija. Tata Boban je dve noći pre porođaja spavao u kolima ispred bolnice. Posle porođaja Gordana je bila pet dana u šok-sobi zbog carskog reza.

Tada su joj rekli da Marija odbija mleko, da jako gubi na težini i da će ako se tako nastavi, morati da je pošalju za Beograd. Gordana je tražila da izađe iz šok-sobe kako bi mogla da bude sa njom. Čim je Marija osetila nežan zagrljaj majke, počela je da jede i da napreduje.

– Ja mislim da ljudi koji su dobili decu veštačkom oplodnjom imaju poseban odnos prema detetu. U toj situaciji, kad skoro izgubiš nadu, pa dobiješ dete, čini mi se da je to još veća ljubav – kaže.

Marija će u avgustu napuniti četiri godine. Vezana je za tatu, kao i on za nju, ali kada se vrati iz vrtića, zalepi se za mamu. I ne odvaja se više. Jedna je mama.

Živkovići danas žive u slozi, raduju se svakom novom danu zbog svoje Marije.