Sličnu odluku donijeli su i u FBiH, gdje se već od danas putem BHRT-a mogu pratiti emisije sa gradivom za učenike nižih razreda. 

S obzirom na cjelokupnu novonastalu situaciju, ali i novu ulogu roditelja, koji bi sada trebalo posvećenije da rade sa djecom na usvajanju gradiva, razgovarali smo o izazovima, ali i savjetima za sve roditelje i učenike.

Profesorica Emina Džidić za BUKU ističe kako je oduvijek bila mišljenja da nastavu treba prožimati sa tehnologijom i svakodnevno je usavršavati i mijenjati. 

„Sada, kada nas je situacija sa pandemijom dovela do toga da nastavu održavamo online, moguće je da nismo dovoljno pripremljeni za takav vid učenja. Ipak, mene kao mladu profesoricu raduje to što će djeca imati priliku iskusiti nešto drugačije, ali s druge strane, imam bojazan koliko će to sve, zajedno sa roditeljima, ozbiljno shvatiti.“

Dodaje da prekid nastave u školama ne treba shvatiti kao raspust, a ključnu ulogu u svemu tome imaće upravo roditelji.

„Oni moraju djetetu prvenstveno objasniti da i dalje treba izvršavati svoje dnevne zadatke i pratiti nastavu kao da je u obrazovnoj instituciji. Ukoliko roditelji ne shvate stvari na pravi način i ne posvete se obrazovanju svog djeteta, trud nastavnika i institucija mogao bi biti uzaludan. Roditelji su ti koji na svojim leđima moraju iznijeti breme discipline. Moj iskreni savjet roditeljima i djeci je da čitavu situaciju shvate ozbiljno, posvete se  obrazovanju i da shvate ovo kao mogućnost da se razvijaju i usavršavaju svoje vještine. Jer, ne dešava se svaki dan da u školu možete "ići" u pidžami, pa te pidžame iskoristite na najbolji mogući način.“

Ovu odluku podržava i Željka Raković Gajić, majka dvije djevojčice, koja za BUKU ističe da ju je ova vijest veoma obradovala, jer su i države iz okruženja primijenile isti oblik praćenja nastave.

„Mislim da je odlično da držimo korak sa okruženjem kada su ove stvari u pitanju. Majka sam dvije djevojčice, 2. i 8. razred, koje su sa oduševljenjem primile ovu vijest. Radim u marketinškoj agenciji "Konteent Media", koja je od petka prebacila sve radnike na rad od kuće, što je sjajan potez. Nadopunjuje se sa nastavom online, tako da, dok radim, djeca mogu da prate nastavu u drugoj sobi. Na taj način niko ne zaostaje, a i malo se skrene pažnja sa trenutnih, teških tema.“

Navodi kako je moguće kreirati radnu disciplinu u kući, jer djeci je već dosadio ovaj međuprostor sa crnim vijestima i jedva čekaju da vide nešto novo. 

„Nastava će trajati samo par sati, pa preporučujum roditeljima da nakon što se predavanja završe na TV-u, isto potraže na portalu i puste djeci još jednom, a nakon toga malo neka ponove sami. Roditelji mogu da spreme ukusne užine i sokiće, smjeste djecu u udobne foteljice i predstave to na zabavan način.“

O potencijalnim izazovima praćenja nastave putem TV-a trenutno je rano govoriti. Naglašava to i Željka, koja dodaje kako će se o njima moći govoriti tek nakon prvih časova i reakcija djece.

„Roditelji su tu da bodre djecu, a jedan od aduta nam može biti to da nema nadoknade u ljetnim mjesecima, sada nek se malo strpe i prate nastavu a na ljeto pravi, zasluženi raspust!“

Da ovakav način obrazovanja nije neobičan, naglašava i psihologinja Nermina Vehabović Rudež, koja za BUKU ističe da je ključan pristup nastavi, koji zavisi i od djece, ali i roditelja.

„Pristup ovakvom načinu pohađanja nastave zavisi isključivo od djece i njihovih dosadašnjih navika i motivacije, ali i odnosa roditelj-dijete i autoriteta koji roditelj ima nad djetetom. Djeca koja su već odgovorna prema školskim obavezama ovakav oblik učenja mogu doživjeti kao kreativniji način da uče i ovo im može probuditi veću volju za učenjem.“

S druge strane, za djecu koja svakako „ne vole školu“ i imaju određene poteškoće prilikom učenja, Nermina navodi da će biti potreban veći angažman roditelja.

„Mi se moramo pomiriti s tim da neka djeca trebaju našu pomoć i do kraja srednje škole, što ne znači da su manje intelektualno sposobna, nego imaju određene poteškoće pri usvajanju gradiva. Neki kablovski operateri su imali mogućnost vraćanja programskog sadržaja unazad pa bi ta opcija mogla pomoći onima koji nisu sigurni da će djeca usvojiti gradivo odmah. S obzirom na samu novonastalu situaciju važno je reći da roditeljima ne bi trebalo biti dosadno prolaziti gradivo sa djecom, jer neće imati drugih izazova i opcija izvan kuće.“

Dodaje kako ne bi bilo loše primijeniti i određene segmente „webinara“ koji bi omogućili interaktivan oblik nastave, kako ona ne bi bila suhoparna.

„Možda ne bi bilo loše napraviti i neku vrstu kvizova ili pozivanja djece da se uključe telefonski u program. Bez obzira na kriznu situaciju, moramo djeci ponuditi što kreativniji način učenja. Ne trebamo ih odbijati od takvog načina nastave, jer obrazovanje je način na koji ćemo se oduprijeti krivim informacijama. Djeca će imati višestruku korist. Sjediće kući, biće zaštićena od zaraze, a pri tom će imati fokusiranu aktivnost u vidu nastave.“

Ključno u svemu zaista jeste prihvatiti odgovornost u novonastaloj situaciji. Za sebe, ali i najmlađe, kako bi iz krizne situacije naučili najvažnije, životne lekcije.