Print this page

Crkva Ružica na Kalemegdanu: Najstariji pravoslavni dragulj u Beogradu!

Biograf despota Stefana ostavio je opis Beograda i njegovih sakralnih zdanja, u kojem se prvi put i spominje crkva Uspenja Bogorodice kao katedralni hram mitropolita beogradskog, koja se nalazila u sastavu istoimenog manastira

0 comment
Izvor: sr.wikipedia.org Izvor: sr.wikipedia.org

Beogradska tvrđava dominira Kalemegdanom. Uvek je delila sudbinu Beogradakoji je nekoliko puta rušen i ponovo nicao kao Feniks. Tokom 15. veka, u doba vladavine despota Stefana Lazarevića, sve do turskog osvajanja 1521. godine u Donjem gradu na Kalemegdanu nalazile su se sve najznačajnije gradske institucije. 

  

Biograf despota Stefana ostavio je opis Beograda i njegovih sakralnih zdanja, u kojem se prvi put i spominje crkva Uspenja Bogorodice kao katedralni hram mitropolita beogradskog, koja se nalazila u sastavu istoimenog manastira. Iz jednog od izvora saznaje se da je u ovoj crkvi, pored drugih relikvija, čuvana ičudotvorna ikona Bogorodice koju je prema legendi uradio Sveti Luka, zatim mošti carice Teofane i mošti Svete Petke. Zbog oskudnih istorijskih podataka teško je utvrditi da li je mitropolitska crkva odmah posle turskog zauzimanja grada, isto kao i ostale glavne gradske crkve, pretvorena u džamiju.

Među istraživačima ipak preovladava mišljenje da jeste i da je zahvaljujući tome ostala, zajedno sa crkvom franjevačkog samostana, pošteđena rušenja sve do kraja 17. i prvih decenija 18. veka. Kasnije izgrađena crkva Ružica smeštena je ispod Zindan kapije. Ko je i kada sazidao ovu crkvu posvećenu Presvetoj Bogorodici, poput prvobitne crkve porušene u tursko doba, nije sasvim poznato. Izvesno je da je to najstarija beogradska crkva. Iz sačuvanog dokumenta iz tog perioda saznaje se da je samo pet dana po oslobađanju grada od Turaka već postojao odbor za obnovu Ružice.

Radovi na obnovi tekli su ubrzano, tako da je crkva već posle deset meseci osveštana i čim je to učinjeno počelo se sa bogosluženjem. Crkva je stradala tokom Prvog svetskog rata, a ponovo je obnovljena i osveštana 11. oktobra 1925. godine. Za uspomenu na obnovu crkve iz ove godine, desno od ulaznih vrata postavljena je spomen ploča na kojoj je između ostalog zapisano: "Za vreme svetskog rata 1914-1918 od strane austrougarske i nemačke vojske opljačkan je i porušen ovaj hram vojnički. Pod vladom kralja Srba, Hrvata i Slovenaca, Aleksandra Prvog, upravom srpskog patrijarha Dimitrija, obnovljen je hram Božiji".

Prilikom ove obnove urađene su i dve statue koje su postavljene na ulazu u crkvu. Jedna predstavlja kopljanika cara Dušana, a druga pešaka iz balkanskih ratova. Od ratnog materijala izrađena su tri čiraka za sveće i vaze za cveće od topovskih čaura. U crkvu stiže, uz posredovanje vojnog sveštenika, duhovnika crkve Ružice i šest ikona iz logora Nador u Africi, od kojih su samo dve očuvane. Posle Drugog svetskog rata podignuta je kapija kod oltara i produžen je i saniran vodovod do isposnice Svete Petke. Najveći radovi obavljeni su 1937. godine, kada je sagrađena današnja kapela Svete Petke, trem uz kapelu i crkveni dom koji je bio razoren prilikom bombardovanja 1944. godine.

 

Izvor: politika.rs