- Kakva divna stabla! 
- Kakve snažne rijeke! 
- Kakve prekrasne životinje! 
Dok tako šeće uz rijeku, začuje šuškanje u grmlju iza sebe.

Okrene se i ugleda grizlija od tri metra kako ga napada.

Potrči najbrže što može puteljkom. Pogleda preko ramena, medvjed mu se sve više približava.

Ponovno pogleda preko ramena, a medvjed još bliže. Spotakne se i padne.

Počne se pridizati i ugleda medvjeda kako se nadvio nad njega i podiže desnu šapu da ga svlada.

U tom trenu ateist procvili "O, moj Bože!" 

Vrijeme se zaustavi.

Medvjed zastane na mjestu. Šuma umukne. Obasja ga snažna svjetlost, a s nebesa se začuje glas: 

- Negiraš moje postojanje svih ovih godina, učiš druge da ne postojim, a stvaranje života pripisuješ kozmičkoj slučajnosti. Očekuješ li da ti pomognem iz ove nevolje? Trebam li te smatrati vjernikom? 

Ateist pogleda ravno u svjetlost. 

- Bilo bi licemjerno odjednom od Tebe tražiti da me tretiraš kao kršćanina, no možda bi mogao medvjeda učiniti vjernikom? 

- Dobro, reče glas. 

Svjetlo se ugasi. Šumom ožive glasovi. A medvjed spusti svoju desnu šapu, sklopi obje zajedno, pogne glavu i kaže: 

- Gospodine, blagoslovi ove darove koje ću primiti od tvog obilja po Kristu, našemu Gospodinu. Amen.