Tako su dobili informaciju da na Kavkazu živi starac sa gustom sijedom bradom i kosom koji bi baš mogao biti star preko 120 godina. Nađu ga novinari i on im otkriva tajnu svoje dugovječnosti:
-”Cij eli život pijem samo kefir, udišem planinski zrak, ne pušim, ne pijem…”
- “I koliko imate godina?”
- “Koliko znam, blizu 123 godine!”
Međutim, nakon desetak dana novinari saznaše da na Tibetu živi starac, sljedbenik Bude, misionar, koji bi mogao biti još stariji.

Nađu oni njega, star, sijeda kosa, ispijeno izborano lice. I on im otkriva tajnu svoje dugovječnosti:
- “Samo se bavim jogom, stroga vegetarijanska hrana, upijam sunčevu energiju…”
-” I koliko imate godina?”
- “Po nekim zapisima oko 134!”

Oduševljeni novinari završiše reportažu ali uskoro dobiše dojavu da u Bosni u okolini Stolca živi starac koji bi sigurno po izgledu mogao biti nastariji čovjek na svijetu.

Nađu oni njega u Stolcu onako mršavog kako sjedi ispred lokalne prodavnice i ispija pivu. Sijeda kosa, ofucana duga brada, lice osušeno, ispijeno, prekriveno, neviđeno gustim borama. Drhtavom rukom polako prinosi cigaretu ustima, uvlači dim. Pogled mu je odlutao negdje u daljinu.

Novinari su fascinirani. Jedan ga zamoli da otkrije tajnu svog dugog života. On im drhtavim glasom odgovara:

- “Dan počinjem sa dve, tri čašice rakije. Oko podne pređem na pivu, da bi se uveče ponovo vratio na žesticu, tako da se do ponoći skroz otrijeznim. I tako svaki dan!”
- “Pušite li?”
- “Preko dana stučem paklu, dvije najgore pljuge, a uveče slistim dva, tri džointa!”
- “Hrana?”
- “Ne jedem ništa, možda neku koricu kruha.”
- “Pa da li znate koliko imate godina?”
- “Naravno da znam, neki dan sam napunio točno dvadeset sedam!”