Dosadi dr. Starčiću penzija i odluči otvoriti vlastitu kliniku.
Na ulicu postavi tablu sa sledećim tekstom:
KLINIKA dr. STARČIĆA
Cena kompletnog tretmana 50.000 dinara.
Ako tretman ne uspe – vraćam 100.000 dinara!”
Mladi lekar, uveren da matori prdonja više nema pojma o medicini, odluči iskoristiti priliku i zaraditi 100.000 dinara i ode do dr. Starčićeve klinike.
Mladić: “Dr. Starčiću, izgubio sam čulo ukusa. Ima li mi pomoći?”
Dr. Starčić, obraćajući se medicinskoj sestri, reče: “Sestro, donesite molim vas lek iz kutije broj 22 i kapnite 3 kapi mladiću na jezik.”
Sestra to učini, a mladić će na to: “Aaaa… Pa to je benzin!”
Dr. Starčić: “Čestitam! Povratilo vam se čulo ukusa! To će Vas koštati 50.000 dinara.”
Naljuti se mladić pa se posle nekoliko dana vrati u kliniku dr. Starčića, u nameri da povrati novac.
Mladić: “Izgubio sam pamćenje, ničega se ne mogu setiti.”
Dr. Starčić: “Sestro, donesite molim vas lek iz kutije broj 22 i kapnite 3 kapi pacijentu na jezik.”
Mladić: “E, neće moći – to je benzin!”
Dr. Starčić: “Čestitam! Vratilo vam se pamćenje! To će Vas opet koštati 50.000 dinara.”
Pošto je izgubio 100.000 dinara, izjuri mladić besno iz klinike, ali se posle nekoliko dana ponovo vrati.
Mladić: “Oslabio mi je vid – jedva da išta vidim!”
Dr. Starčić: “Nažalost, za to nemam leka. Zato vam vraćam vaših 100.000 dinara.”
I da mu novčanicu od 100 dinara.
Na to će mladić: “Pa, ovo je samo 100 dinara!?!”
Dr. Starčić: “Čestitam! Vratio vam se vid! To će koštati 50.000 dinara.”
Pouka: To što si mladić, ne garantuje da ćeš nadmudriti starčića...