Miroslav Mika Antić srpski pesnik, reditelj, novinar i slikar. Pre nego što je postao poznat bavio se raznim poslovima - bio je mornar, radio u lutkarskom pozorištu. Između ostalih pisao je i pesme za decu i mlade, i upravo kod mlađe publike stekao je veliku popularnost i poverenje. Njegove pesme za decu nisu sasvim dečije i zapravo su namenjene mladima i onima koji se tako osećaju, i koji po prvi put otkrivaju velike radosti i tuge života.
Evo jedne njegove pesme koja ima veliku dubinu i koja se različito čita u različitim životnim dobima.
Lako je tebi
Lako je tebi kad imaš brata,
pa može da te štiti i brani.
Kad se u dvorištu igrate rata,
on uvek stoji na tvojoj strani.
Od svih je bolji.
Od svih je jači.
Zato brat tako mnogo znači.
Lako je tebi kad imaš brata:
smeš da se praviš važan pred svima.
U bioskopu nema karata,
on samo trepne i - već ih ima.
Na utakmici nigde mesta,
on samo migne - tri klinca digne.
Poznaje svakog konduktera.
Poznaje svakog poslastičara.
Ima u gradu tristo drugara.
Meni je teško jer nemam brata,
pa pazim s kim se igram rata,
jer nije svako na mojoj strani,
spreman da uvek baš mene brani.
A kad se s drugom decom potučem,
obično deblji kraj izvučem.
Kod kuće radim sam za dvoje
i što je moje i što nije moje:
i ugalj vučem,
i rublje skupim,
i sobu spremim,
i mleko kupim...
I tako: pošto nemam brata,
moram da budem vredan sam,
i budem dvostruko vredan sam,
i da odrastem sasvim sam.
Od svega što na svetu znam
najstrašnije je kad si sam.