Print this page

Vlasnik fabrike čipsa iz Hrvatske vraća veru u dostojanstven rad: Radnicima vraća kredite, finansira školovanje, plaća proslave rođendana...

Kanaan, jedan od vodećih proizvođača čipsa iz Hrvatske, čija je fabrika locirana u Donjem Miholjcu, nedaleko od granice s Mađarskom, na početku oktobra kupila je 32 laptop računara. To ne bi bila značajna vest da računari nisu namenjeni deci radnika, koji su đaci osnovnih i srednjih škola.

0 comment
Printskrin: Youtube/Hrvatska radiotelevizija Printskrin: Youtube/Hrvatska radiotelevizija

Kanaan, jedan od vodećih proizvođača čipsa iz Hrvatske, čija je fabrika locirana u Donjem Miholjcu, nedaleko od granice s Mađarskom, na početku oktobra kupila je 32 laptop računara. To ne bi bila značajna vest da računari nisu namenjeni deci radnika, koji su đaci osnovnih i srednjih škola.

  

Dobili su ih na poklon od firme u kojoj su njihovi roditelji zaposleni. Ali, to je tek početak priče, koju donosi portal Telegram hr.

Svi radnici Kanaana čija deca studiraju na univerzitetima u Hrvatskoj imaju pravo na stipendiju u mesečnom iznosu od 1.500 kuna, bez obzira na to šta studiraju.

Ako uspešno završe studije, stipendiju ne moraju da vraćaju.

Oni koji su upisali mašinski ili elektrotehnički fakultet s namerom da se po završetka studija zaposle u Kanaanu primaju bespovratnu stipendiju u iznosu od 3.500 kuna mesečno.

Sloganom „ali ni to nije sve“ moglo bi se nastaviti i istaći podatak da Kanaan svim svojim zaposlenima koji rade na neodređeno vreme nudi mogućnost nastavka školovanja ili stručnog usavršavanja.

U iznosu od 20.000 kuna godišnje kompanije će im platiti troškove upisa, školarine i druge troškove koji se vezani za nastavak obrazovanja.

Svi zaposleni Kanaana koji u ovoj godini podignu stambeni kredit u nekoj od komercijalnih banaka dobiće od kompanije bespovratnu subvenciju u iznosu od pet posto podignutog kredita.

Ako neki od zaposlenih uzme kredit od, npr. 50.000 evra, firma će mu isplatiti 2.500 evra da bi lakše rešio stambeni problem.

I opet, „ali ni to nije sve“: ako nekom radniku Kanaana hitno zatreba novac, ne mora ići u banku s gomilom papira o dokazivanju boniteta.

Može osvariti pravo na pomoć svoje kompanije i iznos do 15.000 kuna, uz kamatu od četiri odsto, koliko je zakonska obveza kad se radi o pozajmicama.

U poslednje dve godine tu mogućnost je iskoristilo tridesetak radnika Kanaana u raznim situacijama.

Prosečna plata je 6.000 kuna neto

Zvonko Popović, stopostotni vlasnik Kanaana, kompanije u kojoj radi 130 ljudi s prosečnom platom od oko 6.000 kuna neto mesečno, tek nakon dugih nagovaranja i popriličnog nećkanja pristao je razgovarati o povlasticama svojih radnika, koje za mnoge zaposlene u Hrvatskoj izgledaju poput utopijske bajke o savršenom društvu i poslodavcu iz snova.

Popović kaže da sve ono u čemu njegovi radnici danas uživaju nije učinio zato da bi se time hvalio u medijima, već zato što smatra da i oni, s obzirom na svoj doprinos koji su dali razvoju i uspešnom poslovanju kompanije, zaslužuju takav tretman.

Ne želi da radnici imaju grč u želucu

Popovića su pitali da li u Kanaanu namerava da ostvariti devizu „svako prema mogućnostima, svakome prema potrebama“, koju je bezuspešno pokušavao da ostvari propali sistem.

Smeje se i kaže da ono što je u nekom sistemu bilo dobro ne treba stavljati u isti koš sa stvarima koje su bile loše i ne vidi problem u tome da primeni one stvari koje su bile pozitivne.

Socijalnu osetljivost razvio je još u detinjstvu koje nije bilo idilično.

„Seljačko sam dete, oca poljoprivrednika, majke domaćice i znam kako je bilo teško kad je otac morao izdvojiti deo novca da bi školovao brata i mene i znam koliko su se roditelji žrtvovali i odricali za naše školovanje. Osećaj roditelja da ne može školovati svoje dete jedna je od najgorih karmi“, objašnjava Popović.

Kaže da želi da zaposleni u njegovoj kompanije osete da su cenjeni i poštovani, jer su uložili mnogo truda, želi da na posao dolaze opušteni, bez grča u želucu i da ne moraju da razmišljaju šta će kada im za par godina dete završi srednju školu i poželi da studira, a oni, roditelji, to ne mogu da priušte.

„Svaki čovek koji je ostavio deo svog vremena, svog života, radeći u Kanaanu, meni kao vlasniku veoma je važan, ali je važan i celom kolektivu. I zato ih nastojim lišiti briga oko školovanja, kako njihove djece, tako i njihovog, ukoliko se žele doškolovati ili nastaviti školovanje koje su iz nekih razloga morali prekinuli ili uopće nisu mogli upisati školu ili fakultet”, izjavio je on.

Radnici s kojima je novinar Telegrama razgovarao kažu kao njihov poslodavac primeti apsolutno sve, pa je primetio i da neki radnici časte kolege kada im je rođendan, dok drugi to ne rade, čak i kriju da im je rođendan jer imaju važnije troškove i ne mogu da priušte da proslave rođendan sa kolegama.

Popović je doneo odluku da firma snosi troškove hrane i pića za svaku proslavu rođendana.

„To je moj mali doprinos radnicima da se osećaju jednako i da ne moraju kriti svoje rođendane zato što ne mogu da plate hranu kojom žele počastiti kolege“, kaže Popović.

 

Kanaan je nedavno, u delu za ljudske resurse, zaposlio psihologa. Njen će zadatak, između ostalog, biti briga za psihofizičko stanje zaposlenih, naročito onih u menadžmentu koji su, u svom poslu, izloženi priličnim stresovima.

Kao jedna od mera, dva puta nedlejno sat vremena tokom radnog vremena za sve zainteresovane organizovaće se časovi joge.

Popović kaže da na taj način žele smanjiti nivo stresa i napetosti kojem su radnici iz uprave izloženi.

Kurs engleskog za vreme radnog vremena

Pre dve godine donjomiholjačka firma, lider u proizvodnji čipsa u Hrvatskoj, organizovala je za sve zainteresovane radnike kurs engleskog jezika.

Petnaestak zaposlenika je u sklopu radnog vremena išlo na časove engleskog koje je davala profesorka škole stranih jezika. Zvonko Popović, vlasnik Kanaana, kaže da će tu praksu nastaviti i ove godine jer se pokazala odličnom i jer opet imaju puno zainteresovanih.

Kompanija Kanaan svojim radnicima daje i jubilarne nagrade. Ali i više od toga.

Jedan od radnika na liniji za proizvodnju čipsa, na poslovima aromatizera, je dobio  za nagradu 2018. godine pravo korišćenja automobila premium klase, BMW 3, na godinu danas sa svim plaćenim troškovima.

Početkom 2020. još jednom smo našem najboljem radniku, koji je radio na fritezi, dali na korišćenje u privatne svrhe BMW-a u trajanju od godinu dana.

„Kada sam to krajem godine saopštio, čovek nije mogao verovati da će 365 dana, bez ikakvih troškova, voziti BMW. Ostao je potpuno zatečen. A evo kako sam ga izabrao. U celom pogonu postavljene su kamere pa ponekad znam gledati kao teče proces proizvodnje, a često tamo i odlazim. Zapazio sam tog mladog radnika kako uvek priskače u pomoć drugima: kad neko ima nekakav problem on se nađe pri ruci i rešava ga. Iako to nije njegov posao, iako se nije radilo o njegovoj mašini, poznavao je rad i drugih delova pogona, pomagao kad bi što zapelo, trudio se“, objašnjava Popović.

Nagrađivaće se trud

Pitali su Popovića kako se bira najbolje radnike: predlažu li ga ostali radnici, poslovođe, glasa li se o više kandidata.

„Radnika godine biram ja, a radnika meseca biraju zaposleni iz pogona. Radimo u četiri smene i svakog meseca iz svake smene biramo najboljeg. Nagrada je stimulativni deo povećanja plate za 2.000 kuna“, tumači on.

Pravilo je da onaj ko se više trudi, više i dobije. Zato uskoro krenće i s novim načinim obračuna plata koji podrazumeva stimulisanje svakog radnika da radi više, bolje i kvalitetnije.

Biće nagrađeni trud, inovacije i doprinosi kompaniji

Popovića su pitali da li ima „uhleba“ u njegovoj firmi, onih koji su se posao dobili uz pomoć politike i političkih stranaka.

On sam je neko kraće vreme bio aktivan u lokalnoj politici, sredinom 2005. Izabran je za zamenika gradonačelnika Donjeg Miholjca, ali je brzo shvatio da to ipak nije posao za njega.

„Niko nije zaposlen preko veze. Zapošljavamo samo najbolje, nikakve intervencije nas ne zanimaju“, kaže.