U SENCI NAŠIH DELFINA: 7 fantastičnih devojaka koje se bore za Srbiju

O našim „delfinima“ je sve rečeno. Zbog njih je srpski vaterpolo zaslužno u svetskom vrhu i danas nema klinca u Srbiji koji ne zna ko su Ikodinović, Šapić, Vanja Udovičić. A šta je sa devojkama? Koliko nas zna ko su Jovana Dujović, Vladana Jovetić, Ivana Ćorović?

Foto: Aleksandar Dimitrijević Foto: Aleksandar Dimitrijević

 O našim „delfinima“ je sve rečeno. Zbog njih je srpski vaterpolo zaslužno u svetskom vrhu i danas nema klinca u Srbiji koji ne zna ko su Dača Ikodinović, Aleksandar Šapić, Vanja Udovičić. A šta je sa devojkama? Koliko nas zna ko su Jovana Dujović, Vladana Jovetić, Ivana Ćorović? 

U „Kombank areni“ u Beogradu 10. januara počinje Evropsko prvenstvo u vaterpolu koje će trajati do 23. januara, a najveći deo Srbije i ne zna da će se za boje naše zastave boriti i ženska vaterpolo selekcija. 

Niti da ona uopšte postoji. Zašto je to tako? U siromašnoj zemlji Srbiji teško se može naći sredstava za razvoj svih sportova, i grupnih, i pojedinačnih, i ženskih, i muških. A toliko talentovane dece. Sve se svede na njihovu volju, upornost i ljubav prema svom sportu, pa treniraju i bore se dok ih drži mladalački entuzijazam.

ŽENE U SRBIJI IGRAJU VATERPOLO VEĆ 20 GODINA

Ženski vaterpolo u Srbiji postoji 20 godina, a malo ko zna za to. Naše devojke su u Lisabonu 1996. osvojile B prvenstvo Evrope, koje je postojalo kao kvalifikacije za A prvenstvo. Naredne godine su na A prvenstvu u Sevilji završile na devetom mestu. Nakon toga prekid do Evropskog B prvenstva 2004. u Nansiju i osvojenog petog mesta. Potom, pre 10 godina, kada je Beograd bio domaćin Evropskog prvenstva u vaterpolu, osvojile su osmo mesto. Neke od njih će sada ponovo igrati u Beogradu.

PRED SVAKI MEČ MORAJU NA MANIKIR
A ko su one? Obične cure koje vole da se skockaju za grad, da provode vreme sa društvom, gledaju filmove, uživaju u šetnjama, knjigama. Mnoge studiraju, imaju momke. Obične, a neobične. Ono što ih odvaja od drugih je neverovatna ljubav prema sportu koji važi za muški, „od koga će devojčice postati previše razvijene, muškobanjaste“. Jedino što im možda umanjuje ženstvenost jeste to što pred svako takmičenje moraju da skrate nokte. Ipak su one žene, pa bi u suprotnom u bazenu bilo opasnog grebanja. Ovako moraju kod sudije na kontrolu pre početka svakog meča.

Svaka od ovih devojaka se u vaterpolo zaljubila slučajno. Jedna se bavila plivanjem, pa joj je u nekom trenu „onaj sport sa loptom“ delovao zanimljiviji, druga uz brata ili ujaka koji je već trenirao, treća je videla svoje sadašnje saigračice na onom prvenstvu 2006. na TV-u. I svaka je ostala kao omađijana. Ta neobjašnjiva ljubav je jedino što ih i dalje vodi da ustanu ujutru, odu na predavanja na fakultet, na bazen na Košutnjak, ponovo na fakultet na vežbe, potom na drugi trening, uveče kući da prelistaju nešto od gradiva. I sve to gradskim prevozom. A kada su pripreme, kao ove do juče u toku, njihov ceo svet je vaterpolo.

PROBIJAJU LED ZA NEKE NOVE KLINKE

Šta je to ako ne čista ljubav? Jer dodatne satisfakcije skoro da nema.

Kažu da će se u „Areni“ boriti do poslednjeg daha, iako će uspeh biti i prolaz u osminu finala. Izgaraju od želje da njihove mame, tate, drugari, Srbija, svi konačno vide čemu neprospavane noći, sav napor uložen na dosadašnjim pripremama.

A posle?

One starije među njima znaju da je sve što su postigle samo probijanje leda za neke nove klinke. I žele da ostanu tu, da uče svemu što znaju one koje dolaze da ne bi i one radile Sizifov posao i iznova se okupljale pred svako takmičenje, da u našoj ligi bude neizvesno, a ne da jedan klub dominira jer nema konkurencije. One mlađe gledaju u Dženifer Parehu kao uzor, sanjaju Španiju, Holandiju... Dišu za vaterpolo, još se ne daju, ali nekad im se otme, pa se zapitaju šta će im to u životu, ima li svrhe, ima li nade za njih u Srbiji.

Ima li?

Pin It

Izvor: zena.blic.rs